Dok ja ovo tipkam, a Jay-Z & Linkin Park peru Encore u pozadini, sedma epizoda se diže i na 58% je uzdignutosti (i više dok ja ovo natipkam).
Prvo se moram još jednom ispričati na kašnjenju. Prošli tjedan nismo ništa snimili jer smo imali razgovor o budućnosti našeg podcasta, a i zato što sam ja bio siguran da ću Wushu moći podijeliti na dvije epizode 
.
Postprodukcija traje dugo na mojoj sporoj mašini, a i treba i samo odslušati sat vremena svake epizode. Vezano za tih sat vremena, Siniša, brate prečerali smo ga. Zadnja (ova, sedma) epizoda je teška dobrih 30Mb i traje skoro sat vremena. Od sljedeće epizode se vraćamo na kraći format od oko 30 minuta.
Moram se i ispričati na relativno lošoj postprodukciji, ali nas troje na jedan jadan mikrofon i nije bila najbolja ideja; Ire je zaboravljala pričati u mikrofon; a ja sam imao premalo vremena za obraditi sve to. Isprike svim slušateljima.
Primijetit će te da ima dosta zezancije u epizodi, koja mi se toliko svidjela da sma odlučio ostaviti skoro sve unutra da i vi dobijete dojam koliko se mi zabavljamo snimajući svaku epizodu. Tko zna, možda mi Draga dopusti da stavim i outtakes iz pete epizode.
Muzika koju slušate u pozadini je Four Stones i nekoliko pjesama Kenji Williamsa sa njegovo odličnog albuma Faces of Epiphany.
Ire, hvala još jednom na gostovanju, bilo je pravo zadovoljstvo.